5. pro 2008.

Vreme u nama

U pucini daljine klija dan
posve drugi,ni slican juce
ja listam secanja sto me muce
po pozutelim hartijama...

Birokratski jezik banalnosti
suocen sa groteskom storije
samo horor desavanja citam
tudji sam od kako je nema,
obicno kad kraj mene nije..

Zemlja i zrak gomilaju vlagu
sunce umire na porodu
u kosti nas zivotinja
dzavo je dolio vodu..

Strasti leta ko jesenje lisce
odnosi vetar s vrtlozima,
ja o tugi pevam izoblicen bolom
nema nje da joj se izjadam..

Kise donose osamu i smrt
ulevaju strah pod rebro Adamovo
sve jeseni su tuzne kao ova nasa
i sve nadolazece,bez srece.
.

Nema komentara:

Objavi komentar

VIZIJA BOLJEG ČOVJEKA:                                     Sead Adanalić...

VIZIJA BOLJEG ČOVJEKA:                                     Sead Adanalić... :                                     Sead Adanalić      ...