Stopljeni s kosmosom...

Razlistala si gorucu strast
punila nas i praznila
sjeme klijanja sijala po nama
u meni tragovi pustosi ostali
sladunjava karizma bola
nosala me s kraja na kraj svijeta
okrilju noci i carstvu snova
daleko
davala se zudnjom i uzdahom
cijelim bicem bila moja
drhtala u krilu mom
razvlacila me sumnjom
ponesena omamom
na ivicama razuma titrala
ko svijeca kad dogorijeva
s ushicenjem dosaptavala rijeci
zapljusnute olujom...

...Vrelina tvojih usana jos me prozima,
pogled sto obara i najljuce Bogove
ceznja sto u meni i danas izgara
cipkasta sjena na raspecu trougla
medju tvojim nogama
pulsirajuce srce, eho lavirinta
vulkan pred magmom izbruha....

Vertikalom sunca bejasmo spojeni
i dusama
a u nama su klijala semena narastaja
mladim izdancima i pupoljcima
bljestavi eros u purpurnoj jeseni
evo se ponavlja
toplih boja s okusom malina
...svodovi razuma opet zatamnjeli...

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Sultani Sejmen iz Istambula

Ljubavna

U pomahnitalom okruzenju