5. pro 2008.

......S mnogo sjete...prokunjena hudba me obuzima

Opet su mutni oblaci navaljivali
jesen je stizala tacno na vreme
jeza narastala uz kisne kapi podneva
jos me je nesto ostalo tesim se
ucim hatmu punu naricanja
prozet tvojim carima...
na testisima obeljele vlasi nakostresene
motaju omce samrti...
slusam ciganske pesme
geljam dade tudu reste, aman na ca dza
nostalgija pomesana s ceznjom
koju uvek nekako s tobom povezujem
i s onim letima bezbriznosti
spavali smo goli pod golim nebom
na otkosima trave
pokrivao te sobom
sapatom hrabrio od divljih zveri
golub je guktao golubici
zrikavci nas budili jutrom
rojevi pcela pevali serenadu,
u daljini zito talasalo ko tvoje kose
super rifle iz Trsta,
prali na seoskom koritu pratljacom
ja seoski dzilkos, ti dama gradska...

1 komentar:

  1. jako me je ova ponela dragi pesnice,pises strastveno i setno,lepo uz jutarnju kafu citati tvoje stihove.
    udata pa cu ti se javiti anonimno,ali i ja pisem ponekad i imam svoj blog,pozdrav!
    G.Simic

    OdgovoriIzbriši

Nemam vremena

Memorija iz proslosti se odrzava nekako, dolazi, pa se smanjuje al traje ... U skoli postojale su dvije procjene: "ima vremena&qu...