Setas me plantazama pomoranci,
usrecen tvojim ocima od porculana
dugom kosom po plecima
u beloj haljini
El Puerto de Santa Maria...
Svasta bi da te pitam,a cutim
bavim se strahovima,
strah da nam ne pokvarim lepotu kusnji,
u uzivanju i setnjama...
(a i spanaski me jebe
u ljubavnoj prici)...
Ti pocinjes,pa opet cutis,
u uzdah pretvorena..
Sunce te prati ko moje oci
panoramom goruceg neba
zrake usidrava na tvoj dekolte
i susi rosu...
Osam ti kapi znoja na grudima prebrojavam
Do tebe devet kora neprehoda
Kusnje koje sam prosao trnjem Isusovim
99 neprebola bolovao
Sapet mrezom slutnje lomio se u nakanama
i putevima…
U tvojim pozivima i glasovima,
u ceznji i mailovima
nasrtao vatrama u vapajima...
Evo sad… koliko me je ostalo...
Ljubis me ko najrodjenijeg…
Andaluzijska periferija pukla pred nama
Laguna de regla,
zagrljeni do bola...
Zvacu te Sanja,
lakse mi je,
ako mi ne kazes pravo ime,
...Karla del Mondo,....neobicno...???
Nema komentara:
Objavi komentar