19. pro 2008.

Komentar


Sano avere Andro, sto i sebi zelim,malopre napisah predivan komentar na jednu od tvojih pesama i kao odgovor na tvoj komenter meni,cak sam ti i pola pesme tako na licu mesta odrecitovala,i onda pritisnoh pogresno dugme i nestade moja prelepa poruka.Ukratko,opis moje agonije u poslednjih par nedelja,nikako da istrebim kompjuter od viruscina,navalilo pa ne popusta,tako da nisam bila u stanju "normalno " komunicirati ni sa sama sobom a kamoli s nekim drugim.Znas,ti si me sto tvojim ocima lepim tako tvojom majstorskom igrom recima probudio iz nekog ruznog sna,podsetio da taj paralelni svet u kom ti zivis je u sustini vredan paznje, i moje paznje izmedju ostalog.Podsetio si me da sam ziva jos uvek bez obzira sto evo godinama prezivljavam a spoznaju da postoji i vise od toga no suri opstanak zalepila sam bila na sivo okno mog premalog sveta.Izvini ako sam te ikako uznemirila,nije mi bila namera,ja sam ti eto jos jedna obozavateljka ako to mogu tako nazvati; ja licno, pisem od kako sam naucila pisati( pet godinica mi je bilo)znaci reci su moje saputnice i skoro da zboravih ovaj lepi jezik jer poslednjih godina sam zanemela,povukla se od svega i sveta ne bih li smislila sta mi je pametno ciniti kad pocnem da zivim.I tako ,godine prolaze,vozim se bez vozne rednje a stanice na koju bi trebala izaci nema........
Onda si se desio ti.Ono,u fazonu,muzika ne violine nego hiljade radosnih glasova (dobro,mozda sam malo sizoidna no nisam opasna po zivot,bar dok se ne zaljubis u mene). Posto sam zaljubljive prirode sa pojako razvijenom mastom,jos dovoljno kurazna da se tek tako sletim u novu dolinu gde usnila reka ceka,ceka na mene da me opere,da spere lepljive pozudne poglede ubajalih nesretnika,da me nevinu kakva sam na njene obale izvede pa onda polako,bosih nogu po orosenoj stazi ka novim visinama posalje.Evo ovo sam isto sad sklepala na licu mesta,jer me inspirises da krenem u novu avanturu sto se zove sredovecnost!Moji junaci su bili James Dean i M.M.,Hendrix i Janis,Doors,sve do jednog destruktivci,preljepi ludaci sto mi mladost otrovase.Sta bi bilo da sam....... ili sta bi bilo da nisam.....OK,dosta ovog,primi moje iskreno i toplo srce u zagrjaj jer dajem ljubav ,cistu i univerzalnu,naravno,ako zelis.Ako ne isto je u redu,veliko je moje srce.Nadam se da cu pronaci moj nacin da svoju lepotu pokazem svetu u svom sjaju nebrusenog dijamanta,objavljivati to ovako,na netu,mi je dosta naporno(kuckam jednim prstom(ne zato sto nemam ostale nego neumem)a i oci su mi oslabile).Nadam se samo da ces mi u nekom od drugih zivota bar jednom ljubavnik biti.Hvala a tutti voi, Alexandera!

1 komentar:

  1. Grazie cari Alexandera su questa bella opinione e la vostra devozione a....
    mi compiaccio di miele, di amore e di!

    OdgovoriIzbriši

Nemam vremena

Memorija iz proslosti se odrzava nekako, dolazi, pa se smanjuje al traje ... U skoli postojale su dvije procjene: "ima vremena&qu...